Iznimno vrijedni arheološki lokalitet Rižinice smješten uz potok Sv. Ilija u Rupotini, privukao je pozornost hrvatske kulturne javnosti još 1891. kada je na tom mjestu u kamenoj gomili pronađen natpis koji spominje kneza Trpimira, Pro duce Trepim… Don Frane Bulić nekoliko godina nakon otkrića ovog natpisa, 1896., osigurao je novac i proveo prva arheološka istraživanja na prostoru gdje su se vidjeli tada još uvijek urušeni zidovi negdašnjih građevina. Otkrio je građevinu s apsidom na sjevernoj strani za koju je pretpostavio da pripada samostanskoj crkvi. Znajući da je knez Trpimir doveo benediktince u Hrvatsku te uredio i opremio njihov samostan, don Frane Bulić je vjerovao kako je pronađeni natpis ukrašavao unutrašnjost samostanske crkve.

Istraživanja su nastavljena tek 1930. pod vodstvom poznatoga hrvatskog povjesničara umjetnosti i arheologa Ljube Karamana te danskoga arheologa Ejnara Dyggvea. O tim je pak istraživanjima poznato uglavnom to da su provedena na širem prostoru, ali važnijih potankosti o njima nažalost nema...

Sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća preko lokaliteta je projektirana pa zatim na veliki obostrani kameni podzid položena cesta Solin – Klis, iako na tom dijelu nisu prije, a ni tada, provedena potrebna arheološko-istraživačka, sondažna ili bilo koja druga zaštitna istraživanja. Tako je prometnicom presječena ubava, blaga i plodna udolina negdašnjega benediktinskoga posjeda na dva dijela, čime je onemogućeno cjelovito istraživanje i prezentacija tog lokaliteta, a nanesena je trajna šteta i vizuri tog pitoresknog krajobraza.

Manje radove na snimanju arhitektonskih ostataka i konzervaciji zidova crkve proveo je 1972. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Splita. Od 1990. godine brigu o Rižinicama preuzeo je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, poticatelj i posrednik otkupa više privatnih posjeda okupljenih u parcelu koja zauzima 8500 metara četvornih. Tako je stvorena osnova za nesmetan nastavak istraživanja i buduću prezentaciju arhitektonskih ostataka na otvorenom. Usporedno arheološkim iskopavanjima pristupilo se građevinskoj sanaciji otkrivenih zidova i uređenju okolnog terena. U ime Muzeja radovima su upravljali Zlatko Gunjača (1992. i 1993. godine), Mate Zekan (2008. - 2012. godine), a od 2013. godine Ante Milošević uz asistenciju Ljubomira Gudelja.

Otkrića ostataka prije nepoznatih zidova, cisterne za vodu mozaičkog poda, sačuvanih i razlomljenih sarkofaga, latinskih natpisa, ranokršćanskog pilastra, elemenata predromaničkog crkvenog namještaja (ulomci pilastara i pluteja, stranice ciborija, svodne patere, kolona, kapitela,...) potvrđuju značaj lokaliteta i upućuju na preispitivanje dosadašnjih zaključaka o namjeni pojedinih objekata, među kojima i davno pretpostavljene samostanske crkve. Osobito vrijedni su novootkriveni ostatci različitih prostorija, potvrda iznesene pretpostavke o većem i složenijem sklopu kompleksu, djelu različitih generacija koji se protezao do litice na južnoj strani udoline. Zbirka spomenika obogaćena je primjercima nakita pronađenim u gusto raspoređenim srednjovjekovnim grobovima postavljenim u više razina, ulomcima staklenih i keramičkih posuda te različitim metalnim predmetima.

Godine 2006., nakon urušavanja potpornog zida prometnice Solin - Klis, pružene preko lokaliteta, poduzeta su zaštitna iskopavanja te otkrivena prije nepoznata građevina pravokutna tlocrta izdužena u pravcu zapad - istok, s upisanom apsidom na istočnoj strani. Njezini ostatci ukopani su u zdravicu, usred prirodnog jarka omeđenog usporedno pruženim liticama, koje su i granica terasasto organiziranog arhitektonskog sklopa višestruko veće površine od sada otkrivene. Premošten prometnicom, zapadni dio iste nije istražen stoga su otvorena pitanja o njezinoj veličini i izgledu, a nedvojbeno riječ je o istaknutoj sastavnici kompleksa, vjerojatno kultne namjene. Zahvat je obavila privatna građevinska tvrtka iz Splita, a u ime Muzeja HAS istraživanjima je rukovodio kustos Ante Jurčević.

Znajući o kojim i kakvim materijalnim i povijesnim svjedočanstvima se tu radi, kao i njihovu značenju za hrvatsku i europsku kulturu, na problematiku sraza spomeničkoga kompleksa i obnove prometnice reagirali su stručnjaci kao i cjelokupna hrvatska javnost pa je došlo do ublažavanja agresivnoga tehničkog rješenja. Odmah je bilo jasno kako će budućnost lokaliteta biti osigurana jedino neutralizacijom postojeće ceste, njezinim izmještanjem ili izgradnjom nadvožnjaka.

Kako problem prometnice nije riješen do godine 2014., ostatci građevine su zatrpani čime su njegova prezentacija i uklapanje u cjelinu kompleksa odgođeni na neodređeno vrijeme.

Početkom godine 2016. najavljeno je postavljanja infrastrukture za plinovod Dugopolje – Split koja se prema planu trebala položiti upravo u dio prometnice iznad samoga lokaliteta, točnije iznad novootkrivenog spomenika. Problemi za lokalitet su se intenzivirali u mjesecu svibnju kada je infrastruktura budućega plinovoda došla do samoga lokaliteta, a nedugo zatim i „privremeno“ prošla iznad istoga.

 

Čitav prijedlog u PDF formatu pogledajte ovdje
PDF

Kolačići nam pomažu da Vam bolje pružamo naše usluge. Korištenjem ove stranice dajete nam dopuštenje da ih i dalje koristimo
Više informacija U redu Odbijam