RIŽINICE – HRVATSKI KRALJEVSKI LOKALITET

Važnost samoga Solina i njegovih arheoloških lokaliteta, antičkih i srednjovjekovnih, nije potrebno isticati. Rižinice, jedan od onih ranosrednovjekovnih dobro je poznat još od konca XIX. stoljeća zahvaljujući istraživanjima don Frane Bulića, odnosno društva »Bihać« i ima posebno mjesto u povijesno-arheološkoj topografiji Solina i čitave Hrvatske. Vremenski njime započinje povijesno-baštinski kompleks »Doline hrvatskih kraljeva«, ili kraće »Doline kraljeva«. To je zemljopisni prostor od ušća Rike do Klisa u kojem su, kako kaže Toma Arhiđakon, pokopani »mnogi kraljevi i kraljice«. Zasad znamo za dvije kraljice, poznatu Jelenu iz crkve Sv. Marije na Otoku i jednu nepoznata imena tek otkrivena u Klisu, zatim četiri kralja: Trpimira, Mihajla Krešimira i Stjepana Držislava te Zvonimira. Neki su ondje boravili i bili svoje bitke s Bizantom, kao Trpimir, kako pretpostavljamo, a neki su se krunili kao Zvonimir. U srednjemu vijeku se zna: ondje gdje je kralj – ondje je i glavni grad. Sjeverozapadno kroz solinsku prodolinu uzvodno uz Ilijin potok dolazimo do Rižinica gdje je nađen natpis s imenom kneza Trpimira, a sada pod odronom zemlje i prava »Trpimirova« crkva IX. stoljeća s polukružnom upisanom apsidom. Ti novi nalazi, bogati nakit također iz IX. stoljeća i dijelovi vrhunski klesanog ciborija, pokazuju da taj natpis kneza Trpimira, kojeg redovnik Gottschalk

u svojoj raspravi o predestinaciji naziva kraljem te dalje spominje poznatu Trpimirovu pobjedu nad Bizantom, nije bio slučajan. Još dalje u Klisu, nađen je novim istraživanjima unutar tvrđave kao spolia spomenuti natpis s navodom kraljice nepotpuna imena. Dobro izrađena slova i vrsnoća kamena pokazuju važnost toga, zasad necjelovitog teksta.

»Slučaj Rižinice« zbog neopisive važnosti lokaliteta za nacionalnu, a time europsku povijest i kulturu zahtijeva cjelovit i potpun pristup s jednakim stupnjem integracije. Pritom se svakako treba othrvati opasnosti njegova neplaniranoga utrpavanja u »mega projekte« kojima se ne može upravljati bez znatnih financijskih troškova. Pristup ovome slučaju zahtijeva ponajprije identifikaciju, a potom i podršku šire društvene zajednice počevši od lokalnoga stanovništva, preko dionika vlasti i stručnih djelatnika različitih ustanova sve do visoko obrazovne/akademske zajednice, a sve s ciljem utvrđivanja načina integriranja različitih stupnjeva projekta koji će voditi njegovu potpunom rješenju. Štoviše, posebnost i osjetljivost čitavoga »slučaja Rižinice« vjerno ilustrira znatnu potrebu za integriranjem koje će kao nit vodilju uvijek i isključivo imati činjenicu da je ponajprije riječ o identitetski, povijesno, kulturno, arheološki itd. neprocjenjivo važnom lokalitetu. Standardni menadžerski i direktorski pristup ovakvoj problematici svoju je ne učinkovitost pokazao nebrojno puta ne samo u našoj društvenoj zajednici nego i u brojnim sličnim projektima diljem čitave Europe. Ne čudi stoga što su od takvoga modela rješavanja ovakvih pitanja u inozemstvu odavno odustali posvećujući se u potpunosti integrativnomu pristupu preko kojega je jedino moguće istaknuti rad svakoga pojedino ali uvijek i isključivo s ciljem promoviranja bolje komunikacije i slijedom toga što potpunijeg razumijevanja veće slike. U dosadašnjemu tijeku »slučaja Rižinice« očit je nedostatak koordiniranja i interdisciplinarnoga pristupa realizaciji cjelovitoga projekta što pak sustavno i opetovano vodi parcijalnim pokušajima nametanja vlastitog najboljeg i jedino mogućeg rješenja s čestim pružanjem prstiju u tuđe dvorište što pak dovodi do potpuno kaotične situacije u kojoj svatko nameće vlastiti proizvod (nadvožnjak, odmorište, muzej, obilaznu cestu, maslinik, javni WC za povratnike s kliške janjetine, gostionicu,...) često ne poznavajući problematiku o kojoj bi se htjelo suvereno odlučivati. U takvome okruženju cestari postaju arheolozi, arheolozi poljoprivrednici i botaničari, komunalci turistički djelatnici,... Historia magistra vitae est – govoraše stari latini, a za lekcijama i uspješno provedenim projektima s vidljivim rezultatima ne treba daleko posezati, potrebno je naime tek koristiti iskustva kod nekih sličnih, dosad poprilično uspješno izvedenih zahvata u prostoru (npr. ulica i most Dr. Franje Tuđmana u Solinu). Umjesto toga u »slučaju Rižinice« troše se vrijeme, emocije i sredstva (za sada srećom minimalna) na besplodne, jalove rasprave koje vode ravno »ni iz čega ni u što« dajući iznova za pravo onim kritičarima koji nas etiketiraju kao društvo sposobno upravo »za ništa«.

Krajnje je vrijeme stoga da se projekt od ovakve, nacionalne važnosti započne sagledavati cjelovito, da se definiraju ciljevi i dinamika, uspostavi sustav realizacije, odrede izvori sredstava, kontrola provedbe, ekonomičnosti i zakonitosti utroška sredstava te u konačnici eksploatacija sustava. Vodeći pritom uvijek računa o stupnjevitosti izvedbe te uporabi svakoga stupnja kao zasebne cjeline.

Mjere za očuvanje i zaštitu lokaliteta

S obzirom na nastale okolnosti nužno je dakle poduzeti kratkoročne i dugoročne mjere za očuvanje i zaštitu lokaliteta Rižinice u suodnosu s ostalim ranije navedenim mjestima povijesne memorije. Za ukupno rješenje prisutnih spomenika kulture i krajobraza kao cjeline potpunoga uvida posjetitelja, potrebno je razraditi projektnu dokumentaciju u dvije razine:

  • DJELOMIČNO rješenje s uklapanjem postojećeg stanja u prvu razinu istraženosti i prezentacije;
  • POTPUNO dugoročno rješenje istraženosti do kraja u svim elementima: arheologije, geografije užeg i širjeg prostora oko Trpimirove crkve i pratećih građevina, okružja prodoline, potoka i zemljišta, pošumljenosti i rekonstrukcije prvobitnog stanja autohtonim raslinjem;

Kao dio cjelokupnog rješenja u obje razine pretpostavlja se prethodno rješenje trase prometne komunikacije, koju treba konačno ukloniti s nalazišta i spomenika (kraćim tunelom - prekrivenim prokopom ispod lokaliteta, ili premoštenjem). Dotad se može postaviti neškodljiva privremena trasa. Prva aktivnost stoga je u svakomu slučaju definiranje prometnice u naravi ŽC 6253 Solin-Klis koja prolazi područjem Rižinica. Dosad nije dobiven izričit, precizan i utemeljen odgovor o naravi arheoloških nalaza ni njihovoj tlocrtnoj i vertikalnoj dispoziciji obzirom na sami trup ceste. Stoga držimo da je kao »nulti stupanj« u realizaciji cjelokupnoga projekta potrebno provesti zaštitna arheološka istraživanja na slijedeći način:

  • Izvesti odgovarajuću sondu sa zapadne strane sadašnje prometnice. Ukoliko se pronađu nalazi vrijedni za očuvanje i prezentaciju in situ jasno se nameće potreba vođenja trase nadvožnjakom.
  • Eventualna arheološka sterilnost navedene sonde omogućava zatrpavanje te uspostavu privremenoga režima prometovanja (»šikanu« širine 6metara) preko iste za vrijeme izvođenja sonde na sadašnjemu trupu ceste, a koja bi se na taj način spojila s dosad otkrivenim nalazima. (Kao ulazne parametre u ovomu stupnju svakako je neophodno koristiti dosad poznate rezultate istraživanja kako bi se izbjeglo multipliciranje istovrsnih aktivnosti, a samim time i nepotrebno rasipanje sredstava. Nužno je svakako spomenuti mogućnost korištenja georadara kao eventualno poželjno prethodno istraživanje, a koristeći pozitivna iskustva s lokaliteta na Gospinu otoku. Štoviše ugledajući se na nedavna uspješna detektiranja i istraživanja arheoloških lokaliteta u Istri za ove potrebe može se koristiti i tehnologija laserskoga skeniranja ili LIDAR).

Tek po odrađivanju »nultoga stupnja« u realizaciji čitavoga projekta moguće je smatramo pristupiti potpunoj izradi čitave projektne dokumentacije i to vodeći se dosadašnjim hodogramom stupnjevito kroz dvije glavne točke;

  1. Dovršiti u potpunosti arheološka istraživanja - konzervirati i rekonstruirati otkrivene građevine, arheološki istražiti sakralni objekt, »Trpimirovu« crkvu, koju je prema stupnju sačuvanosti potrebno staviti pod krov, kao i hortikulturno obraditi čitav prostor. Koristiti dosadašnje projektne prijedloge arhitektonske obrade prostora kao prethodne radnje prije izvedbe, a prije konačnoga rješenja.

Na ovaj način moguće je dakle uz navedenu privremenu regulaciju prometa, izvršiti kompletna arheološka istraživanja i dobiti precizne i nedvosmislene ulazne podatke za daljnje projektiranje slijedećega stupnja projekta, a koja se tiče mogućnosti vođenja trase. Navedeno je izuzetno važno i zbog ekonomičnosti i racionalnoga utroška sredstava, a sve zbog izuzetno velike financijske razlike u realiziranju rješenja koja su do sad predstavljena. Potrebno je svakako napomenuti kako je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za navede korake moguće u svakome slučaju riješiti kroz privremeni zakup ili pak potrebno izvlaštenje što u potpunosti regulira novi zakon o izvlaštenju, a budući je navedeni zahvat u prostoru od interesa za Republiku Hrvatsku temeljem posebnoga zakona.

  1. Pristupanje cjelovitome rješenje areala; 
    1. Sondiranjem, georadarskim i/li LIDAR snimanjem utvrditi pravo i sveobuhvatno područje čitava lokaliteta, osobito prostor prema padinama Voljaka sjeverozapadno od današnje ceste;
    2. polukružno-teatralan prostor uklanjanjem prve kuće zapadno od ceste i suvišne zemlje te nanosa između stijena i udoline, ispred ulaza u crkvu rekonstruirati kao vjerojatan predprostor »zadužbine« – sabornog mjesta, moguće i grobišta velikaša i obitelji;
    3. utvrditi sjeverno prema Klisu rasprostiranje nekropole i mogućih mlađih objekata;
    4. terasasti prostor istražiti do kraja osobito korito stalnoga potoka, kojega treba očistiti i urediti te uključiti dio suprotne obale »priko« vode. Na tom prostoru postaviti različite društvene sadržaje, obrazovne programe za različite uzraste itd.;
    5. postaviti arheološki park kao dio projekta »Dolina hrvatskih kraljeva« uz hodnu poveznicu svih kraljevskih nalazišta. U okviru toga postaviti interne komunikacije za pristup odabranim dijelovima kraljevskoga prostora, prostora nalaza Trpimirova imena, sarkofaga i drugog te vidikovce na istaknutim panoramskim točkama s također mogućim isključivo stručnim pristupima posebnim dijelovima.

 »Slučaj Rižinice« u zadnjemu je naletu pokrenuo odron ceste koja presijeca lokalitet, ceste koja nije bila pravilno utemeljena i dugoročno nije mogla opstati. Simbolički gledano, a imajući uvijek u vidu ranije navedenu latinsku izreku, samo cjelovitim, integralnim pristupom rješavanja ovoga slučaja moguće je postaviti dobre i kvalitetne temelje. Slijedom rečenoga i navedenoga iskreno se nadamo da će pojedinci i institucije nadležni za »Slučaj Rižinice«, uz svesrdnu potporu lokalnoga stanovništva potvrditi konačno rješenje slučaja te postaviti istinske temelje za dostojno očuvanje i prezentaciju hrvatskih kraljevskih lokaliteta, »Doline kraljeva« u našem Solinu.


Prijedlog uređenja

Prijedlog projekta

Kolačići nam pomažu da Vam bolje pružamo naše usluge. Korištenjem ove stranice dajete nam dopuštenje da ih i dalje koristimo
Više informacija U redu Odbijam